Djelatnosti Instituta Znanstveni projekti Tekući projekti Etnoloska i folkloristicka istrazivanja kulturnih

 

Etnološka i folkloristička istraživanja kulturnih prostora
(Ethnological and Folkloristic Researches of Cultural Spaces)


Suradni projekt Instituta za etnologiju i folkloristiku (Zagreb) i Inštituta za slovensko narodopisje, Znanstvenoraziskovalni center Slovenske akademije znanosti in umetnosti (Ljubljana)

voditeljica: dr. sc. Ljiljana Marks (Institut za etnologiju i folkloristiku, Hrvatska)
voditeljica: dr. sc. Monika Kropej (Inštitut za slovensko narodopisje, Ljubljana)

Opis projekta:

Suradnim projektom Etnološka i folkloristička istraživanja kulturnih prostora s Inštitutom za slovensko narodopisje SAZU iz Ljubljane hrvatska će strana, ponajprije na temelju bogate Dokumentacije Instituta za etnologiju i folkloristiku (Zagreb) i vlastitih istraživačkih iskustava sudionica na projektu, opisati i kritički interpretirati razine prožimanja terenskih (metode terenskog rada), dokumentacijskih (mediji, obrada, modeli transkripcije, baze, autorska prava) i interpretacijskih (publiciranje: znanstveno, popularno, umjetničke prerade) praksi te uputiti na probleme njezina trajnog čuvanja i istodobnog iskorištavanja u znanstvene, edukacijske, popularne i ostale svrhe. Pritom će fokus biti na zapisima usmenih narativnih žanrova različitih provenijencija (usmene priče: bajke, predaje, priče o životinjama, legende, pričanja o životu) koji su zabilježeni u šezdeset godina kontinuiranih terenskih istraživanja. Ta su istraživanja nužan preduvjet za sva suvremena znanstvena i kritička (kroatistička, slavistička, komparativna, dijalektološka, fonološka, morfološka i dr.) istraživanja ne samo fonda Dokumentacije IEF-a, već i srodnih i sličnih fondova u Sloveniji i ostalim europskim zemljama.
Srodnost građe Dokumentacije IEF-a i Inštituta za slovensko narodopisje SAZU kao i drugih srodnih arhiva u objema zemljama posljedica je sličnih povijesti, povijesti struka (etnologije i folkloristike), utjecaja ključnih istraživača u objema sredinama (Vraz, Valjavec, Volčić), razumljivosti jezika, poglavito u graničnim područjima te višedesetljetne snažne i neprekinute neformalne suradnje pojedinaca i institucija (istraživački i studijski boravci, znanstvene suradnje, gostujuća predavanja, znanstveni skupovi oko zajedničkih tema i sl.) iz Hrvatske i Slovenije. Spomenute okolnosti rezultirale su komplementarnošću građe, bliskošću terenskih, dokumentacijskih i interpretacijskih praksi vezanih uz oba fonda. Iako obje institucije imaju sadržajno srodnu građu nastalu u sličnim društvenim, povijesnim, kulturnim i istraživačkim okružjima, ta su okružja rezultirala metodološkim razlikama i razlikama u stupnju i načinu obrade. Stoga je nužno detektirati i istražiti razlike i procese koji su ih oblikovali te interdisciplinarnim pristupom i međuinstitucionalnom suradnjom iznaći nova zajednička rješenja. Stoga ističemo da svi predviđeni suradnici na projektu imaju dosad opsežna vlastita relevantna arhivska i terenska istraživanja koja su uključena u njihove znanstvenoistraživačke radove i doktorske disertacije, a dijelom su objavljena i u kritičkim ili antologijskim izborima hrvatske usmenoknjiževne građe (vidi bio- bibliografije suradnika).Vrsno poznavanje cjelokupnoga procesa: od terenskog istraživanja do objavljivanja teksta kvalificira ih za taj projekt.
Nov i kritički fokusiran interdisciplinaran opis dosadašnjih terenskih, dokumentacijskih i interpretacijskih praksi vezanih uz Dokumentaciju IEF-a osnova je za nova i kritička međunarodna etnološka i folkloristička, ali i šira znanstvena istraživanja, ali ponajprije za implementaciju novih digitalnih medija i tehnologija u predstavljanju, analizi i čuvanju građe. Rezultati istraživanja će znanstvenicima, a dugoročno i drugima, omogućiti raznolik uvid u mogućnosti daljnjih interpretacija građe. Nove tehničke mogućnosti obrade, ponajprije digitalizacije i prezentacije građe o tradicijskoj kulturi dosad su generirale brojna otvorena metodološka, epistemološka, pravna i etička pitanja. U tome je smislu nužno zajedničkim istraživanjem fonda na različitim razinama (terenskoj, dokumentacijskoj i interpretacijskoj) i perspektivama (dijakronijska i sinkronijska, emska i etska i sl.) ponuditi moguća rješenja i formulirati nova pitanja. Interdisciplinarnošću pristupa (etnologa, folklorista, slavista) omogućit će se zajednička, inovativna tehnička, ali i teorijski i kritički promišljena rješenja revalorizacije i ''upravljanja'' kulturnom baštinom. Time će projekt stvoriti preduvjete i za reverzibilni proces, eventualni “povratak građe” lokalnoj zajednici s dodanom (intepretacijskom, povijesnom i dr.) vrijednošću.
U okviru projekta će se razmijeniti iskustva i znanja s kolegama u Sloveniji o svim spomenutim terenskim i istraživačkim pitanjima (metodologiji, interpretaciji, etici i sl.), a u njihovoj se Dokumentaciji upoznati sa srodnom građom te razmotriti zajedničke modalitete njezine obrade i digitalizirane katalogizacije s obzirom na spomenutu bliskost tema i motiva. Time će se ujedno oblikovati terenska, dokumentacijska i interpretacijska mreža između dviju srodnih nacionalnih znanstveno iznimno relevantnih institucija.
Napominjemo, Dokumentacija naše matične institucije, Instituta za etnologiju i folkloristiku, sadrži etnološku, folklorističku i etnomuzikološku građu prikupljenu tijekom više od šezdeset godina redovne znanstvenoistraživačke i stručne djelatnosti Instituta te materijale prepisane ili presnimljene iz drugih arhiva kao i poklonjene ili nabavljene otkupom. Jedinstvenost i neprocjenjivu vrijednost te dokumentacijske građe naglašava i činjenica da je kao cjelina godine 1991. upisana u Registar pokretnih spomenika kulture Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu te da ima značaj spomenika kulture "0" i "I" kategorije. Za predloženi suradni projekt ističemo veliki i raznovrsni fond verbalnih zapisa u različitim medijima (rukopisima, audio, videomaterijalima) i različite razine obrade relevantne za proučavanje jezika, žanrova, kulture i društvenih odnosa i mijena u Hrvatskoj druge polovice 20. stoljeća, ali i šire. Suradni projekt će time konkretnim rezultatima i novim uvidima pridonijeti u dosad ostvarenoj suradnji sa srodnim institucijama u Hrvatskoj (npr. HAZU) i inozemstvu (npr. Phonogrammarchiv u Beču, ukrajinska Nacionalna akademija znanosti). Konačni cilj takvih bilateralnih suradnji mogao bi biti sustavno povezivanje i revaloriziranje srodnih fondova i institucija u europskom znanstvenom prostoru.