Novosti Sve novosti
25.04.2012.

Očitovanje Instituta za etnologiju i folkloristiku na Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju od 12. 4. 2012.

 24. travnja 2012.

Neupitno je da treba mijenjati aktualnu pravnu regulativu, vrijednosnu dominantu i praksu u hrvatskom sustavu znanosti i visokog obrazovanja, međutim Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju otvara jednako toliko novih problema, tenzija i prilika za zloporabu koliko ih pokušava riješiti ovim skupom brzopoteznih, kratkoročnih i palijativnih mjera. Umjesto nacionalne strategije razvoja znanosti i visokog obrazovanja i dovršenog postupka evaluacije (znanstvenih instituta), sastavljači zakonskog teksta posežu za selektivnim scijentometrijskim podacima koji nude redukcionističko viđenje obrazovanja, znanja i znanosti (kao proizvođača tržišnih vrijednosti, inovacija i mrežnih podataka), kao i za europskom Strategijom za inteligentni, održivi i uključivi rast (Horizon 2020) koja je doživjela cijeli niz kritika među predstavnicima humanističkih i društvenih znanosti zbog predviđenog ukidanja sredstava za istraživačke teme poput: kulturne promjene, politika identiteta, posljedice globalizacije, socijalna kohezija i zaštita kulturne baštine. Europsku peticiju protiv ove strategije (od 28. 10. 2011.) inicirala je predsjednica Vijeća za humanistiku pri Europskoj znanstvenoj fondaciji EFS, prof. dr. Milena Žic-Fuchs. Ovom prigodom želimo ukazati na najproblematičnija mjesta ponuđenog Nacrta:

a) Protuslovlja i nedosljednosti uvodnog teksta

Ono što posebice pridonosi osjećaju nedosljednosti i protuslovlja između intencije ovog zakona i ponuđenih mjera jest uvodni tekst Nacrta u kojem se ponavljaju ideje i krive premise (npr. o povećanom izdvajanju za znanost i porazno niskim rezultatima hrvatskih znanstvenika) koje je akademska zajednica rezolutno odbila zajedno sa zakonskim prijedlozima ministra Fuchsa. Mjestimični zagovori obrazovanja i znanosti u službi „javnog dobra“ i socijalne kohezije i u ovom su Nacrtu tek retorički ukrasi okruženi neoliberalnim zagovaranjem konkurentnosti umjesto kolaborativnosti i povećanjem političke kontrole umjesto znanstvenih sloboda, kao i zabrinjavajućim zanemarivanjem fundamentalnih istraživanja i društvene uloge znanstvenika.

b) Nesigurnost programskih ugovora

S obzirom da se definiranje sadržaja i uvjeta programskih ugovora prepušta podzakonskim aktima, smatramo da postoji realna opasnost da će se dodatno smanjiti autonomija institucija, to jest da će se svesti na donošenje internih akata i pravilnika kojima će instituti samo provoditi u djelo nametnutu politiku. Najavljen (ali u Zakonu neidentificiran) opseg sredstava za trogodišnje plansko financiranje programskih ugovora nije dostatan niti za obavljanje osnovnih znanstvenih djelatnosti, a kamoli za razvojne. Pritom programsko financiranje nije definirano kao obveza MZOS-a nego kao mogućnost, niti je definirana alternativa. Znanstveni instituti ne mogu biti prepušteni apsolutnoj nesigurnosti financiranja temeljnih djelatnosti, a njihovo djelovanje mora biti dio nacionalnog strateškog razvoja i obveze financiranja iz budžeta. 
c) Problem „obrnute piramide“, sudbine novaka i prisilno umirovljenih (sa 65 godina)
Problem piramidalnog ustroja znanstvenoga kadra, a posebice 'obrnute piramide' glavna je „anomalija“ našeg obrazovno-znanstvenog sustava, koja se ovim Nacrtom dodatno pojačava nizom dvojbenih i kontraproduktivnih mjera. Tako se npr. usporavaju napredovanja obaveznim zadržavanjem (najmanje) 5 godina u svakom zvanju, te se ukida reizbor i svodi na izvještavanje o radu svake 3 godine, ali se istodobno inozemnim znanstvenicima tj. onima iz dijaspore omogućuje „preskakanje“ pojedinih zvanja, čime se domaći znanstvenici dovode u neravnopravan položaj. Nadalje, problem “obrnute piramide” koja sa sobom nosi egzistencijalnu i profesionalnu nesigurnost ponajprije znanstvenih novaka, u ovom se Nacrtu nastoji riješiti kratkoročnim i redukcijskim mjerama umirovljenja znanstvenih savjetnika i redovitih profesora sa 65 godina starosti te uvođenjem natječaja za postdoktorande, čak i retroaktivno za one koji su doktorirali prije stupanja na snagu ovog Nacrta. Obje predložene mjere dovest će do antagonizma i nezdravih odnosa između mentora i asistenata, mladih znanstvenika i starijih kolega te do suparničkog odnosa između samih asistenata koje su interdisciplinarne institucije poput IEF-a obrazovale za raznolika i jednako vrijedna istraživačka i disciplinarna područja. Tako se sustavna nebriga za znanstvene novake, a time i za cjelokupnu znanost, te manjak strateškog planiranja znanstvenoga kadra prelama preko leđa najmlađih i najstarijih u sustavu. Produljenje radnog odnosa iznad 65 godina dopušta se jedino u slučaju da se njegovo financiranje može osigurati iz vlastitih sredstava, što je prema većini javnih, ali i tržišno orijentiranih, projektnih propozicija nemoguće osigurati.

Srodna se rješenja nude i za mlade znanstvenike. Njima ovaj Nacrt umjesto radnog mjesta na neodređeno, koje je jedan od ključnih preduvjeta za autonomno djelovanje i istraživanje, namjenjuje bespoštednu i odmah po doktoratu uprizorenu borbu za suradnička i znanstvena radna mjesta. Ishod te borbe pritom nije proklamirana selekcija s ciljem pobjede najboljeg, nego regrutacija poraženih kojima se u vidu utješnih nagrada namjenjuje doslovce najamni rad na projektima ograničenog trajanja, odnosno ugovori na „određeno vrijeme, dok traje projekt ili njegova dionica na kojoj je ta osoba angažirana“. Nedostatak socijalne osjetljivosti, pa i neprihvatljivo diskriminatorno određenje članka prema kojem se ugovor o radu na određeno vrijeme može produljiti za vrijeme provedeno na “rodiljnom dopustu, bolovanju, služenju vojnog roka“, ali samo “ako su osigurana sredstva za plaću“, ukazuje kako se ovim prijedlozima izmjena i dopuna zakona znanstveni novaci ponajprije shvaćaju kao resurs koji je potrebno maksimalno iskoristiti, a ne kao dugoročna osnova razvoja hrvatske znanosti.

Zbog svega navedenog smatramo da je ponuđeni Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju nezadovoljavajuć i neprimjeren.