Djelatnosti Instituta Znanstveni projekti Projekti dokumentacije Digitalizacija notnih zapisa

Digitalizacija notnih zapisa (Nematerijalna kulturna baština: folklor)

Napomena: Projekt se djelomično financira iz sredstava Zaklade "Adris".

Voditeljica projekta: dr. sc. Koraljka Kuzman Šlogar
OPIS PROJEKTA
Institut za etnologiju i folkloristiku već 60 godina prikuplja i čuva bogatu građu o hrvatskoj tradicijskoj kulturi (usmena književnost, folklorna glazba i ples, folklorni likovni izraz, zapisi o običajima i druga etnološka građa) zabilježenu u svim krajevima Hrvatske i u Hrvata izvan Hrvatske. Dokumentacija koju Institut posjeduje sastoji se od arhiva rukopisnih zbirki (tekstovi, notni zapisi, kinetogrami, crteži), fonoteke, fototeke, filmoteke i videoteke, a kao cjelina ima značaj spomenika kulture "O" i "I" kategorije te je upisana u Registar pokretnih spomenika kulture. Jedinstveni arhivski zapisi koji se čuvaju u našoj ustanovi, a koji su dragocjeni povijesni dokumenti o hrvatskoj tradicijskoj kulturi, predstavljaju nezaobilazan izvor u znanstvenoistraživačkom i umjetničkom radu i samih zaposlenika Instituta, ali i mnogobrojnih i vanjskih korisnika (ustanova i pojedinaca zainteresiranih za njihovu primjenu u znanosti, obrazovanju, umjetnosti i kulturi, te u kulturnom amaterizmu).
Jedan dio te građe čini zbirka jedinstvenih i raritetnih notnih zapisa folklorne glazbe.Njihova neprocjenjiva vrijednost i visok stupanj ugroženosti razlog su što je upravo taj dio institutske građe postavljen (uz audio zapise) na vrh liste prioriteta za digitalizaciju. Riječ je o zapisima melodija i tekstova tradicijske glazbe iz Hrvatske, Gradišća i nekoliko drugih mjesta u Europi, sakupljenima uglavnom tijekom 19. i 20 stoljeća. Ti su zapisi pisani rukom i dio ih se nalazi u zasebnim kajdankama i na notnim papirima. Projekt digitalizacije notnog dijela rukopisnog fonda pokrenut je 2002. godine i do danas je od 314 zbirki s oko 80 000 stranica digitalizirano 210 notnih svezaka, odnosno 34 391 stranica melografskih zapisa tradicijske glazbe. Druga polovica originalnih notnih zapisa još uvijek je u upotrebi, a ne postoje duplikati. 
Bogata zbirka starih i raritetnih melografskih zapisa koji su prikupljeni i pohranjeni u Dokumentaciji od neprocjenjive je važnosti za našu kulturnu baštinu. Pedantnim i detaljnim pristupom zapisivanju tradicijskih melodija i tekstova, djelatnici i suradnici Instituta kreirali su neponovljivu arhivsku zbirku koja sadrži brojne unikatne zapise pjesama, od kojih su mnoge odavno prestale egzistirati u svom autohtonom kontekstu. Danas su stoga ti zapisi često jedini izvor za ponovnu rekonstrukciju i revitalizaciju zaboravljenih pjesama i raznih tradicija.
Institutskom se Arhivom služe brojni umjetnici i drugi kulturni djelatnici, profesionalci i amateri, posebice suradnici raznih medija, kazališni i filmski djelatnici, pisci, glazbenici, voditelji kulturnoumjetničkih društava i drugi. Godišnje se obradi oko dvije stotine njihovih zahtjeva, a najveći je broj upita o notnim zapisima. Riječ je o unikatnim i autohtonim zapisima koji su već počeli propadati - što zbog starosti, što zbog učestalog korištenja – te je digitalizacija te građe neophodna kako bi se izradile zaštitne kopije, te spriječila daljnja devastacija izvornika.Digitalizacijom bi se osigurali da građa u slučaju nestanka/uništenja originala ostane očuvana i dostupna korisnicima. Ujedno smo bitno smanjili uporabu izvornika, koji su time manje izloženi oštećenjima i propadanju. S druge strane, digitalizirana građa može se izložiti i objaviti na mrežnim stranicama, te je takav sadržaj znatno lakše razmjenjivati s drugim ustanovama i pojedincima.