Ljubavni kôd: Ljubav i seksualnost između tradicije i znanosti

Brojne i često nepomirljive teorije, nisu samo ravnopravni, nego i temeljni ključ za suvremenoga istraživača, djelomično nemoćnog u pokušaju da prikaže svu kontingenciju, prošlog i sadašnjeg te kulturalno raznolikog, ljubavnog ponašanja ali s bogatim uvidom u metateorijske i metakulturalne razine iz kojih se fenomen ukazuje u svojoj znanstvenoj pertinenciji. Tekstovi koji na taj način ulaze u ovu interdisciplinarnu analizu prvenstveno potječu iz verificiranih područja etnologije i kulturne antropologije, no mnoštvo analitičkih pitanja koja su nakon ovoga kruga rasprave preostala ili su, dapače, njime potaknuta – zadiru u znatno šire polje humanističkog i društvenog znanja u koje će autorica posegnuti tijekom razrade svog temeljnog motiva. Radi se primarno o pitanju kako je ljubav, nakon mnogostrukih značenjskih reinskripcija tijekom povijesti i epistemoloških premještanja, “prestala biti emocija”, dakle jezički neprikazivo ljudsko iskustvo, te “sama postala komunikacijski kôd”, dakle kulturalni, pa i znanstveni objekt.

dr. sc. Ines Prica

Ljubavni kôd: ljubav i seksualnost između tradicije i znanosti analiza je znanstvenih, popularnih i tradicijskih diskurza o ljubavi i njezinom simbiotičkom mehanizmu – seksualnosti. U središtu interesa su značajke i problemi kodiranja ljubavi i seksualnosti putem društveno i kulturno prihvatljivih ponašanja. U osloncu na pojmove diskurza i kôda autorica nastoji razabrati kakvu ljubav pojedino društvo i kultura vrednuju, njeguju, opisuju ili zabranjuju. Znanstveni diskursi kojima posvećuje najviše pozornosti, prema autorici, objelodanjuju višestruko kodiranu ljubav. Ljubav je s jedne strane i sama komunikacijski kôd, a s druge je strane zapretena značenjem koje joj daje zajednica u kojoj se realizira ili znanost koja ju pojavno legitimira. Na taj način, smatra Tea Škokić, postaje jasnije zašto određeno vrijeme bira određeni kôd kroz vlastitu ekonomizaciju ili politizaciju diskursa.