
Mi gradimo brod, a brod gradi nas: etnografija organizacije brodogradilišta 3. maj

Uži fokus analize i interpretacije autorica je stavila na brodogradnju, koja je izrazito često, na domaćem terenu, uvjetovala, podupirala i definirala modernizacijske procese ne samo vlastitih postrojenja već i širih urbanih cjelina u koje je bila smještena. Stoga ništa drugačiji nije bio ni odnos Rijeke s jednim od najvećih hrvatskih brodogradilišta 3. majem, a autorica dvoznačan i nerijetko bremenit odnos “brodogradilišta sa samim sobom” i “brodogradilišta i Rijeke” bilježi u ključu “relacijskog mišljenja” u antropologiji. Rakurs iz kojega je ovaj rukopis pisan uvelike koincidira s pitanjima i mogućim rješenjima koja su specifična za “organizacijske znanosti”, ali ih postavlja i prevodi u širi antropološki i humanistički kontekst i terminologiju. Veliki organizacijski, politički uvjetovani zamasi prikazani su kao oni koji sužive s organizacijskim idiosinkrazijama proizvodnje brodograđevne industrije.
dr. sc. Andrea Matošević
Fakultet za interdisciplinarne, talijanske i kulturološke studije, Centar za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli
Sanja Puljar D’Alessio na terenu riječkog brodogradilišta 3. maj provela je godinu dana, upravo u jednom od razdoblja u kojima se odlučivalo o sudbini brodogradilišta i njegovih radnika. Autoričini su se sugovornici redovito prisjećali svoje nekadašnje radne svakodnevice, koncentrirajući se, među ostalim, na pitanja inercije i inovacije, na “zlatno doba” brodogradilišta i na njegovu suvremenu situaciju (neprestano se pri tom vraćajući na pitanje o tome kako je moguće da brodogradilište koje je 1970-ih godina bilo u svjetskom vrhu sada treba spašavati), na vlastito zadovoljstvo ili nezadovoljstvo radom, organizacijom rada i rezultatima rada te na utjecaj promjena u životu lokalne zajednice, omogućujući time usporedbe i duž dijakronijske linije.
dr. sc. Reana Senjković
Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb