Baštinizacija tradicijske i popularne glazbe u Hrvatskoj u povijesnoj perspektivi

“Baštinska glazba” i “glazba kao nematerijalna baština” pojmovi su koji tek ulaze u znanstveni diskurs, dakle u procesu su svoje inicijalne artikulacije. Noseći su aspekti vezanost uz UNESCO-ov program nematerijalne baštine, sraz kulturno relativnih koncepcija i praksi s globalnim akterima i mjerama očuvanja te potreba kulturnog prevođenja između dviju sfera, kritika postojećih i promicanje inkluzivnijih kulturnih politika, međuodnos kulturnih i ljudskih prava, problematika intelektualnog vlasništva, važnost kolaborativnih i (tehnološki) inovativnih modusa djelovanja, iskoristivost glazbe u programima održivog razvoja i u unapređenju međukulturne komunikacije, otvorenost kreativnoj mijeni muzičara te, u cjelini, preobrazba/opremanje lokalnih tradicijskih glazbi za globalne razmjene. Unutar toga, od posebne su važnosti pitanje kolaborativnih modusa djelovanja u kontekstu općih etnomuzikoloških kretanja i razmatranje učinaka implementacije UNESCO-ova programa u Hrvatskoj.