Etnografija suvremene svakodnevice i procesi identifikacije

voditeljica projekta: Jasna Čapo Žmegač
istraživači i suradnici: Valentina Gulin Zrnić, Sanja Puljar D’Alessio, Goran Pavel Šantek, Iva Pleše, Daphne Winland, Amy Mountcastle, Maja Povrzanovic Frykman

Cilj je projekta istražiti neke segmente suvremene kulture svakodnevice i procese identifikacije u Hrvatskoj i među Hrvatima u inozemstvu s obzirom na transnacionalne fenomene modernoga doba. Koristeći se specifičnim etnološkim metodama i etnografskom građom projektom se predlaže istraživanje procesa identifikacije a) na polju migracija i dijaspore, b) u urbanoj aglomeraciji, c) uz pomoć elektronskih medija (interneta, televizije), d) u okvirima jedne vjerske zajednice. Svi zajedno ti će segmenti istraživanja suvremene hrvatske kulture svakodnevice pridonijeti pretvaranju poznatoga i nereflektiranoga svijeta bliskoga iskustva u sustavno etnološko znanje.Temeljna je pretpostavka istraživanja da se u suvremenoj kulturi, u “kulturno bliskome” svijetu u kojemu živimo i svakodnevno sudjelujemo, mogu prepoznati izvjesni kulturni obrasci. Oni nastaju kao posljedica kreativnoga isprepletanja globalnog i lokalnog, odnosno nacionalnog i internacionalnog, koje rezultira hibridnim kulturnim formama i identitetima koji se ne mogu svesti ni na nacionalnu, ni na globalnu/ transnacionalnu razinu. Projekt se smješta u domenu istraživanja semantike kulture, simboličke identifikacije i značenja koja sami sudionici daju određenim pojavnostima života. Naglašavajući fluidnost i promjenjivost identiteta u istraživanju se taj pojam zamjenjuje dinamičnijom sintagmom “konstrukcije identiteta” ili pojmom “identifikacije”. Svojim raznorodnim aspektima i inovativnim pristupima ovaj projekt ima višestruko značenje za razvoj hrvatske etnologije. On uvodi neke istraživačke teme u našu znanost (istraživanje elektronskih medija i vjerske zajednice), odnosno na novi način pristupa istraživanju migracija i dijaspore, te urbane aglomeracije. Budući da se istraživanje smješta u domenu simboličkih interpretacija i analiza subjektivnoga svijeta ljudi tj. predodžaba o sebi i o drugima i o kulturnome svijetu koji stvaraju, ono će se koristiti kvalitativnim metodama etnografskoga terenskog rada koje omogućuju dubinsko i individualizirano istraživanje kulturnih fenomena. Emsko i etsko, lokalno i globalno (apstraktno) znanje kombinirat će se i uzajamno plodno nadopunjavati u interpretacijama. Postupak koji će biti primijenjen blizak je etnografiji pojedinačnoga, refleksivnoj etnografiji i istraživanju složenosti “singularne konceptualne arhitekture”. Očekivani rezultati: tri disertacije, jedan magistarski rad, jedna knjiga i studije.