Destinacije čežnje, lokacije samoće: Uvidi u kulturu i razvojne mogućnosti hrvatskih otoka

Osamnaest tekstova zbornika Destinacije čežnje, lokacije samoće iznova otvaraju prostor hrvatske etnografije otoka začet pedesetih godina prošloga stoljeća, oblikujući se ovdje s različitih disciplinarnih polazišta, zahvaćajući širok raspon tema i problema, mnoštvo lokacija, prošlost jednako kao i suvremeno stanje pojedinih fenomena “otočnosti”. Kao kulturna izvedenica kojom se ne ide za uspostavljanjem nekog zatvorenog podsustava “karakteristično otočnih kulturnih elemenata”, nego se ukazala uravo potrebom promišljanja suvremenih, nestabilnih stanja, situacija i izričaja, otočnost valja shvatiti kao uvjetni i privremeni, ali i ključni termin za raspravljanje posljedica snažne intervencije dominantnih diskursa – ideoloških, ekonomskih a pogotovo globalističko-turističkih u već samo po sebi osjetljivo i slojevito tkivo otočne kulturne tradicije.