Vještica na kauču: psihoanalitički ogledi o suđenjima vješticama u Hrvatskoj

Nataša Polgar, dopunjujući ranija znanstvena postignuća, iznimno vješto i akribično, nadograđuje i vlastitu metodologiju, a rezultat je interdisciplinarno relevantna reinterpretacija intrigantne teme. U tom novom svjetlu progoni vještica u Zagrebu i okolici postaju važni prilozi povijesti žena, povijesti nesvjesnoga, ali i upozoravajući pokazatelj načina konstruiranja Drugosti te manipulacija njome kao glavnim sredstvom nadzora nad subjektima, nažalost ne samo u ranome novom vijeku.

prof. dr. sc. Ljiljana Marks

Uvođenje psihoanalitičkoga, lakanovskoga aparata nastoji ukazati na ulogu nesvjesnoga u konstruiranju vještica pa autorica razmatra razloge progone vještica iz drugačije perspektive od onih uvriježenih u historiografiji i folkloristici, no oslanjajući se na dosege i metodologije spomenutih disciplina. Autoričin pristup je ponajprije psihoanalitički i u tome je sadržana posebnost i znanstvena vrijednost ove knjige. Kako vjerovanje u vještice pripada sustavu vjerovanja u fantastična bića, psihoanalitička metodologija izrazito je primjerena budući da se psihoanaliza bavi odnosom fantastičnog i realnog te njihovim problematičnim spojem u kulturi Zapada.  Fantazije su uvijek vezane uz strahove, čime svakako valja uputiti na to da se ovdje misli na fantazije negativnog predznaka kojih se osoba ili kolektiv oslobađa putem mehanizma projekcije, odnosno projektivne identifikacije. Tako autorica, osim što objašnjava projekciju strahova na vještice, također upućuje na šire mogućnosti pristupa strahu i u drugim povijesnim razdobljima. Kolektivni strahovi te “povlašteni” objekti u koje odlažemo vlastite strahove svakako su i gorući problem suvremenog društva i kulture, samo što na mjestu koje su zauzimale vještice – stoji neki drugi demonizirani objekt.

prof. dr. sc. Željka Matijašević​