Stjepan Sremac rođen je 1943. godine u Petrinji i od najranijeg djetinjstva živi u Zagrebu, gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju, a 1974. godine na Filozofskom fakultetu završio studij etnologije i arheologije. Doktorirao je 2001. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s tezom “Folklorni ples u Hrvata od “izvora” do pozornice: između društvene i kulturne potrebe, politike, kulturnog i nacionalnog identiteta”.

Od 1974. – 1988. godine radio je u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, gdje se bavio istraživanjem plesnih i drugih tradicija. Tijekom kontinuiranih terenskih istraživanja prikupio je, sredio i predao u dokumentaciju Instituta obilnu građu: magnetofonske, foto, filmske i video snimke, rukopisne zbirke. Rezultat suradnje na projektima Instituta su i studije, članci i prikazi objavljeni u godišnjaku Instituta ili drugim znanstvenim i stručnim publikacijama, kao i radovi pripremljeni za znanstvene skupove.

Suradnik je Leksikografskog zavoda za područje etnokoreologije (Opća enciklopedija, Muzički leksikon, Sportski leksikon, Biografski leksikon).

Folklornim plesom bavio se kao aktivni plesač od 1955. do 1974. godine u KUD “Joža Vlahović”, a zatim u istom ansamblu radio kao umjetnički rukovodilac. Više godina predavao je teoriju i praksu folklornog plesa na Školi za ritmiku i ples u Zagrebu, za čije potrebe je, kao i za Odsjek narodnih plesova pri Baletnoj školi, izradio nastavni program. Ovdje se osobito bavio umjetničkim i pedagoškim aspektima folklornog plesa, problemima scenske primjene i interakcije suvremenog i folklornog plesnog izraza. Za Školu suvremenog plesa “Ana Maletić” u Zagrebu izradio je novi suvremeni program hrvatskog folklornog plesa i osobno ga predavao.

Član je Hrvatskog društva folklorista i Hrvatskog etnološkog društva gdje aktivno sudjeluje u znanstvenim, stručnim i organizacijskim aktivnostima.

Od 1988. do 1998. godine bio je ravnatelj Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske “Lado”, potom zamjenik, a od 2002. do umirovljenja 2008. godine radio je u Hrvatskom saboru kulture kao stručni suradnik za plesnu kulturu, gdje primjenjuje stečena teorijska i praktična znanja i rezultate znanstvenih istraživanja.

Bibliografija