Bela roža i črleni jorgovan. Običaji zagrebačke okolice od tradicije do pučkoga kazališta

Stjepan Pepeljnjak svestrani je umjetnik i zaljubljenik u tradicije svojega rodnog Resnika  koje  od mladih dana prikuplja, bilježi i obrađuje, dramatizira. Njegova „Resnička svadba“ koju je uz članove KUD-a „Resnik“ scenski prikazivao pola stoljeća, glasovita je. U ovoj knjizi opisao je i dramatizirao neke od običaja vinogradara – Vincekovo i Martinje koje je izvodio u suradnji s Udrugom vinogradara Marije Bistrice i KUD-om „Lovro Ježek“ iz Marije Bistrice. Zabilježio je i običaje uz Božić, Poklade i Uskrs. U tim se primjerima ocrtava korpus tradicijskih običaja bliže zagrebačke okolice koji se razlikuju u detaljima izvedbe. Tomu je pridodao i kajkavsku dramatizaciju Kolarove novele Svoga tela gospodar, odnosno kajkavsku preradu Brešanove Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja, koje je također desetljećima izvodio sa svojim resničkim pučkim glumcima na pozornicama u domovini te za Hrvate izvan domovine.

Uvodna studija Zrinke Pepeljnjak o „Resničkoj svadbi od običaja i obreda do predstave“ daje izvrstan okvir za razumijevanje dramatizacija običaja.

Mali kajkavski rječnik zagrebačke okolice, autorov dodatak na kraju knjige pomaže u razumijevanju teksta, a prilog o KUD-u  „Resnik“ uvid u zajednicu koja ova djela uglavnom izvodi.