Povorka ponosa i queer aktivizam u javnom prostoru

U našoj, zapadnoj, kulturi javni prostori su naturalizirano heteroseksualni, a moć heteroseksualnosti vidi se u njenoj sposobnosti da stalno iz početka definira ljude i prostor na određeni način, postulira Gill Valentine. Ona opisuje javni prostor kao produkt društvenih sila i kao mjesto koje ima „aktivnu ulogu u stvaranju i reproduciranju društvenih identiteta, kao što i društveni identiteti, značenja i odnosi stvaraju materijalna i simbolička mjesta“ (Valentine 2002: 146). Javni prostori su naturalizirano heteroseksualni jer se u njima stalno ponavljaju radnje koje su dio heteroseksualne ljubavi: „od poljubaca koje razmjenjuju heteroseksualni parovi ili držanja za ruke kada prolaze ulicom, do reklamnih oglasa na plakatima ili u izlozima trgovina gdje možemo vidjeti slike zadovoljne nuklearne obitelji; od heteroseksualiziranih razgovora kada čekamo na autobusnoj stanici ili u banci do glazbe koja ispunjava trgovine, barove i restorane a artikulira heteroseksualnu žudnju„ (Valentine 2002: 154, 5)….