Polazeći od definicije kulture kao načina života te nalazeći da u uvjetima globalnog kapitalizma prekarnost kao fenomen umnogome obilježava, a kao pojam ponajbolje određuje ne samo rad i radnu svakodnevicu ljudi, nego i njihov život, projektom istražujemo prekarnu kulturu kao svojevrsno zadano ishodište (promišljanja) budućnosti rada. Zanima nas kako se nesigurnost, fragmentiranost i krhkost radnih i životnih prilika očituje u raznim sferama: na lokalnim, regionalnim i nacionalnoj razini, među specifičnim profesijama i pozivima, na funkcioniranju zajednica ili pak ugroženih društvenih skupina, na biografijama individua. Do spoznaja o tome dolazimo putem različitih istraživačkih metoda, u rasponu od intervjua s kazivačima i fokus grupa, preko sudjelovanja s promatranjem, do analiza sadržaja i analiza diskursa. Istim putem nastojimo ustanoviti koliko i kako se iz prekarnih uvjeta može planirati budući rad i imaginirati budućnost rada, odnosno koji se oblici i aspekti rada nameću kao oni koji će oblikovati naše živote. Propitujemo u tom smislu digitalizaciju rada i platformski rad; u istraživački obzor ulazi nam pretapanje rada i života, radnog i slobodnog vremena; interesira nas afektivni rad te društvena reprodukcija shvaćena kao poseban vid rada i način nošenja s izazovima i krizama.
