Projektom se vraćamo na pojmove poetike i politike etnografije upisane u temelje suvremene antropologije, sada s fokusom na pitanjima uloge znanosti, razmjene znanja, (auto)refleksivnosti, istraživačkog iskustva i reprezentacije te istraživane partikularnosti u „okrutnim“ ekološkim, ekonomskim, društvenim, političkim i zdravstvenim budućnostima koje nam se nagovještaju. Posebice nas u tom ozračju zanima etički i kritički aspekt suvremenog antropološkog pisanja o kulturi kao specifičnog znanja o nama i drugima. Međutim, pitanja što, kako, s kim, za koga i u kojem kontekstu istražujemo nastojimo, osim kroz tekst i tekstualnost, promotriti aktivistički, multisenzorno, performativno i materijalno, putem drugih medija, žanrovskim prevrednovanjima i disciplinarnim hibridizacijama te u spoju akademskog, umjetničkog i političkog izričaja. Postavljamo pred sebe zadatak da etnografsko znanje artikuliramo i posredujemo metodologijama i praksama koje omogućuju da se u akademskoj i neakademskoj zajednici stvori prostor za razmjenu ideja, znanja i vizija o društvenoj jednakosti i pravednosti. Stoga projekt cilja prepoznavanju i ocrtavanju novih načela predane (engl. committed) metodologije i etike, vođenih idejom doprinosa, kreativnosti i odgovornosti djelovanja prema zajednici i s njom. Taj se cilj ispunjava kroz različite istraživačke teme poput iregulariziranih migracija, beskućništva, prehrambene pravde, okolišne (ne)pravde i infrastrukturnog nasilja, kulturne traume ili, pak, društvene pravednosti i jednakosti u kontekstu izvedbenih umjetnosti.
