“Iz dnevnog boravka Natka i Beate Devčić”: Slušaonica starih ploča (26.1.2023.)

26. siječnja 2023., održali smo slušaonicu starih ploča u Knjižnici i čitaonici Glina gdje nas je dočekala i ugostila knjižničarka Lidija Klobučar. U Glinu smo otišli zbog jedne od važnih hrvatskih ličnosti koja je 30. lipnja 1914. rođena u tom gradu – skladatelja, pijanista, glazbenog teoretičara i akademika Natka Devčića. Upravo je  njemu bila posvećena slušaonica s naslovom “Iz dnevnog boravka Natka i Beate Devčić”.

Ostavština Natka Devčića danas se čuva u arhivu Odsjeka za povijest hrvatske glazbe HAZU. Jedan dio ostavštine čine gramofonske ploče Natka i njegove supruge Beate. Osim vinilnih, dio su sačuvanih gramofonskih ploča i tzv. šelak ploče na 78 okretaja u minuti. Za potrebe slušaonice u Glini, iz glazbenog smo arhiva HAZU odabrali i posudili nekoliko tih ploča, predstavivši ih brojnoj publici u Glini. Slušaonicu su vodile muzikologinja i knjižničarka Nada Bezić te skladateljeva udovica Beata Devčić-Domić, baletna umjetnica i profesorica glazbe.

“Gramofoni i ploče su bili senzacije tehnike…” (Beata Devčić-Domić)

Bila je to odlična prilika da čujemo više o Glini iz prve polovice 20. stoljeća, o malom Natku i njegovoj obitelji, o starim pločama i “hofiranju” (udvaranju) s albumima gramofonskih ploča, i to “iz prve ruke”! Beata Devčić-Domić upozorila je pritom kako:

“Glina ima puno slavnih ljudi. Nemojte ih zanemariti i nemojte ih zapustiti. Nije važno što su bili slavni, bili su važni za našu povijest. Gdje nema ničega, tamo nema ni povijesti.”
 
O Glini je Beata ispričala i sljedeće:
“Glina je imala sve. Glina je imala željeznicu, kolodvor, šetalište, obrstariju, tu je bio garnizon, tu je još danas kuća Kasina gdje je mali Natko s 10 godina oficirima svirao Chopina. Bilo je svega, kao u velikom gradu, pravom europskom gradu.”
 
Na slušaonici smo čuli ploče na 78 ok/min iz privatne kolekcije Devčić. Mnoge su od njih bile dio dva Elektrotonova albuma kojoj je 15-godišnjoj Beati poklonio njezin “hofirant”, Vid Fijan, poznati inspicijent zagrebačkog HNK:
“On je mene tako izdaleka ljubio, hofirao, fort me obilazio. To je bio čisti platonizam jer je među nama bila razlika od 5 godina, a ja sam bila još dijete. Tako sam od njega jedanput dobila dva skupa albuma tvrdih ploča…”
 
Čuli smo i gdje su se 40-ih i 50-ih godina nabavljale tzv. tvrde ploče:
“Posle rata mogli smo ih naći u dućanima koji su se zvali ‘posrednik’. Kod posrednika su se kupovale stvari pronađene po tavanima i privatnim kućama. Ono kaj bi danas rekli buvljak, sajmište. Nema čega nije bilo. To su bili vrlo traženi dućani i tamo su se mogle naći stvari kojih dugo nije bilo u dućanima. Ne vrijedne stvari za kolekciju, već nešto što si trebao za svakodnevnu potrošnju. Koliko toga je kupljeno u takvom ‘posredniku’!”